Tako mladi, a usamljeni…

Mnogo mladih ljudi je izgubljeno i često očajno. U toj zbunjenosti žele pronaći radost i smisao života. Mnogima kojima je život prazan, bez jasnih ideala, koji u svojoj dosadi uvijek tragaju za nečim novim, željni avantura, koji često sve ustaljene vrijednosti dovode u pitanje. Sve ono što je do sada bilo nedodirljivo, odbace i izokrenu, vrlo lako upadaju u iskušenje da rješenje svojih neostvarenih ambicija traže u konzumiranju droge. 

Tržište im stalno nudi hašiš, marihuanu, heroin, kokain i LSD itd.

Kad postanu zavisnici, najčešće optužuju roditelje, školu i društvo. Žale se, da nisu osjetili ljubav svojih roditelja, kako im roditelji nisu nikada pokazali ljubav poljupcem, zagrljajem, niti su čuli od njih lijepu riječ... Tako mladi, osamljeni, upadaju u loše društvo i u narkomaniju. Tu je uzrok problema, koju čovjek pokušava ispuniti konzumirajući drogu, a kad počne uzimati opojna sredstva upada u začarani krug iz kojega je sve teže izaći.Razgovor, otvorenost, ljubav i povjerenje izgrađuju zdravu porodicu.

Potreba za drogom ne nastaje odjednom

Ako mlada osoba duže vrijeme proživljava nezadovoljstvo jer nije postigla neki željeni cilj ili doživljava dosadu, neko razočaranje, osjeća se neprihvaćena u društvu, te osjeća osamljenost ili zatvorenost u sebe, i to može biti uzrok uzimanja droge.U svojoj porodici  ne mogu da ukažu na   svoje unutrašnje patnje, jer su im roditelji indiferentni, često prezaposleni i nemaju vremena da se i sami posvete sinu i kćeri. Često puta važno im je samo fizičko zdravlje djece i njihov dobar uspjeh u školi. Možda nedostaje jedan od roditelja, primjerice zbog razvoda ili jedan od roditelja radi u inostranstvu ili je umro.

Treba naglasiti, da nedostatak  porodice, u bilo kojem obliku, nesumnjivo utiče na formiranje karaktera mlade osobe i posledično utiče na uzimanje droge. Dobri porodični  odnosi, otvorenost, osjećaj povezanosti između djece i roditelja,  najbolju su zaštitu od problema zavisnosti i od drugih problematičnih ponašanja kod mladih.

Nikada potreba za drogom ne nastaje odjednom, već najčešće nakon duže patnje koju mlada osoba nosi u sebi, a onda se dogodi radi raznih okolnosti, da se nađe u situaciji da i posegne za drogom. Zato je vrlo važno da porodica primijeti promjene u ponašanju svoga sina ili kćeri. Poseban znak za oprez je zatvorenost i povučenost u sebe kod djeteta. Treba znati kakva prijateljstva bira njihov sin ili kćer i što se zbiva među njima. Kada se, nažalost, dogodi problem droge u porodici, redovito nije moguće u kratkom roku iskorijeniti drogu zauvijek. Borba protiv droge i oporavak zavisnika je dug i mukotrpan posao, a važniji rezultati mogu se primijetiti tek nakon dužeg i intenzivnijeg života prožetog istrajnom molitvom i disciplinovanim radom.

Droga nije samo uzrok, nego posledica mnogo dubljih problema. Čovjek je uzima, da bi na taj način pokušao ispuniti svoju unutrašnju prazninu i svoje unutrašnje siromaštvo. 

Ako ne nađe način da postigne svoj unutrašnji mir, onda očajnički i dezorijentisano traži da ga pokuša smiriti neka vrsta droge ili alkohola. Tako droga i ostali poroci postaju začarani krug iz kojega je teško izaći.